Opis
Studija Šarla Dila prati ovaj razvoj od skromnog naselja na sprudovima između kojih je tekla reka, današnji Canal grande, s ribarskim kućicama, baštama, stablima voćaka i vinogradima, do pouzdanog saveznika Romejskog carstva. Krvava pobuna iz 976. godine, u kojoj je grupacija na čelu s Orseolima odnela pobedu nad porodicom Kandijano, odredila je dalju sudbinu Venecije. Masakrirani dužd Pjetro Kandijano IV i njegovi istomišljenici zalagali su se za uspostavljanje čvršćih veza sa zaleđem, stvaranje poseda na kopnu, uključivanje grada u feudalni sistem i privredne tokove karakteristične za čvrsto tle izvan lagune. U političkom smislu to je značilo oslonac na tek stvoreno Rimsko‒nemačko carstvo. Orseoli su pogled okretali ka Vizantiji, ka dalekom Konstantinopolju, a napredak su videli u razvoju pomorske trgovine. Tako se dogodilo da je Venecija 1205. posedovala kolonijalno cartvo na Levantu. Jadransko more je već neko vreme slovilo za njen zaliv. Posede na kopnu ‒ Terraferma ‒ počela je da stvara tek od XIV veka. Šarl Dil kontinuirano prati razvoj mletačke politike, njenu borbu za samostalnost u odnosu na Romejsko carstvo. Autor posebnu pažlju poklanja razvoju državnog uređenja, u mnogo čemu jedinstvenog, u kome su se skladno prepleli elementi monarhijskog i oligarhijskog uređenja s bledim proplamsajima nekadašnjih prava stanovnika lagune da o stvarima od presudnog značaja odlučuju zajednički. Složeni sistem veća i magistratura prikazan je izuzetno razumljivo. Na više mesta govori se o ekonomskom pragmatizmu i značaju profita kao jedne od glavnih vrednosti kojoj se težilo u javnom i privatnom životu. Šarl Dil objašnjava da je ekonomsko blagostanje u Veneciji stvaralo atmosferu zadovoljstva među građanima, što je ublažavalo tenzije između patricijata i nižih društvenih slojeva uprkos čvrstoj kontroli organa vlasti. Premda se ova teza danas može posmatrati iz više različitih uglova, ona je u osnovi izdržala sud vremena. Stvaranje prekomorskih poseda ‒ Stato da mar ‒ iziskivalo je razvoj novih magistratura. Mletačkoj diplomatiji posvećeno je posebno poglavlje.
Šarl Dil je dosta prostora ostavio i onoj drugoj Veneciji, izvan ratova, virtuoznih diplomatskih odmeravanja, profita i kolonijalnog carstva. Gradu Veneciji u kome se odvijao život na mnogo različitih nivoa. Ton su mu davali slikari, vajari, pisci, putnici, strane diplomate, državnici u prolazu, ljudi različitog porekla i rasa, kurtizane‒pesnikinje prefinjenih manira i zavodljivog intelektualnog stava. Šarl Dil venecijanski karneval posmatra fenomenološki. Junaci posebnih poglavlja su Crkva Svetog Marka i Duždeva palata, ondašnji i ovdašnji simboli Venecije, njene moći, lepote i trajanja. Pisac čitaoca sugestivno uvodi u vreme izgradnje velelepne crkve, kada je prostor oko nje bio još uvek neraščišćen od privatnih kuća, botega, skladišta, vinograda i drvoreda. Oblikovanje Trga Svetog Marka trajalo je vekovima.
Recenzije
Još nema komentara.