NIKADA nije verovao u iskrenost ljudi. Svaki moralni polet izgledao mu je lažno, i imao je običaj da svojim neverovatno prodornim pogledom preseče čoveka za koga mu se činilo da ne govori istinu… Kako je umeo da sluša! Kako je samo posmatrao sagovornika iz dubine svojih sivih očiju utonulih u očne duplje! Turgenjev je govorio da nikada nije osetio ništa nelagodnije od tog oštrog pogleda koji je, uz dve-tri reči kakve otrovne primedbe, bio u stanju da razbesni čoveka. Ovako je Romen Rolan, francuski nobelovac u biografiji “Tolstoj” skicirao portret gorostasa ruske i svetske književnosti. To je samo jedna od šest (romansiranih) biografija koje je objavila “Evoluta”.

Rolan je ispisao i životopis Mikelanđela, takođe poznati francuski pisac Andre Moroa je na zanimljiv i duhovit način predstavio engleskog državnika i pisca Bendžamina Dizraelija, a u ovoj izuzetno zanimljivoj kolekciji su i knjige o tri čuvena francuska revolucionara, “Robespjer” A. Levandovskog, “Mara” Alberta Zaharoviča Manfreda i “Danton” Oktava Belijara.

– Uskoro će se pred čitaocima naći i biografije Betovena i Servantesa, a do kraja godine i biografije Karla Velikog, Izabele Kastiljske i čuvene matematičarke Sofije Kovaljevske – kaže za “Novosti” Bojana Ćebić Radić, glavni urednik “Evolute”.

Ko ne veruje u genija, i ne zna šta je genije, neka pogleda Mikelanđela, piše Rolan. Bio je to pobednik koji su spuštio na njega i držao ga potčinjenog.

– Živeo je u neprekidnoj groznici. Hteo je da izvaja planine, ako je imao zadatak da zida spomenik, gubio je godine u kamenolomima da bi izabrao blokove da bi sagradio puteve za prenošenje; hteo je sve da bude: inženjer, zidarski pomoćnik, klesar; hteo je sve sam da uradi, da podiže palate, crkve. Bio je to robijaški život.

L. N. Tolstoj

Veliki poznavalac Francuske buržoaske revolucije Levandovski, vodi čitaoce kroz ovaj veliki istorijski događaj i približava mu Robespjerovu ulogu, iz dana u dan. Poznat kao veliki govornik (u toku tri godine održao 150 govora koji su trajali po nekoliko sati), Robespjer je privatno bio tih, povučen i nepoverljiv. Odbijao je svaku intimnost i gadio se ljudi koji su bili srećni. Jedinoj ženi sa kojom je u mladosti imao donekle prisniji odnos, slao je pisma u kojima je naširoko iznosio svoje političke ideje, ali o njima dvoma – ili malo ili nimalo.

Njegov saborac Žan-Pol Mara predstavljen je u Manfredovoj knjizi kao neustrašivi borac i jedan od vođa popularne partije montanjara. Ovaj doktor medicine, fizičar, sociolog, pravnik i novinar doživeo je nesvakidašnju sudbinu. Za života je ostao omiljeni narodni heroj. Posle podmuklog ubistva koje je mučki izvela 24-godišnja Šarlota Korde, u Francuskoj je zavladala opšta žalost. Njegove biste i slike postavljene su u svim javnim zgradama, a posmrtni ostaci su preneseni u Panteon. Ironijom sudbine, samo posle nekoliko meseci njegovi neprijatelji su počeli da ga predstavljaju u najbizarnijem svetlu, slike su razbijane u javnim ustanovama, posmrtni ostaci izbačeni iz Panteona, jedno vreme bio je izbrisan iz anala francuske nacionalne slave.

B. Mikelanđelo

Žan-Žak Danton je u Belijarovoj biografiji predstavljen kao revolucionarni tribun vanredno živog i burnog temperamenta. Ispoljava se to u njegovoj detinjstvu, mladosti, sve do tragičnog završetka. To je gorostas pun životne snage koji voli život, pije ga iz pune čaše, ničega se ne lišava. Nije oskudevao kao Mara za vreme revolucije, nije bio nepodmitljiv kao Robespjer, a njegovoj prirodi i temperamentu treba dodati da je bio nesređen i lakomislen, beleži autor.

ŽIVOPISNA SLIKA

BAVEĆI se životom i delom Dizraelija, Andre Moroa je napisao roman sa velikim brojem istorijskih ličnosti i događaja, i uspeo da slikovito prikaže najzanimljivije doba stvaranje engleske hegemonije i jedan od najistaknutijih državnika Velike Britanije. Čitalac susreće kraljicu Viktoriju, Gledstona, Derbija, Bizmarka i druge.