Drugačiji braća i sestre

Roditelji dece sa smetnjama u razvoju su najveći heroji jer svakodnevno izađu kao pobednici iz bar jedne životne bitke. Njihov život je posebno težak u nedovoljno uređenim društvima i u sredinama u kojima arhitektonske prepreke vrebaju na svakom koraku, a sistem socijalne zaštite gotovo i da ne postoji. Međutim, često zbog velike posvećenosti detetu sa smetnjama u razvoju ne uspevaju da obrate dovoljno pažnje na svoju drugu decu, koja se suočavaju sa određenim problemima tokom svog odrastanja.

Iako su različite poteškoće sa kojima se konkretno susreću u zavisnosti od tipa problema koje imaju brat ili sestra sa smetnjama u razvoju, postoje i neke zajedničke brige, nedoumice, strepnje i negativne emocije tokom odrastanja, prilagođavanja na školu, drugare i koje su dodate onim već standardnim problemima u ranom detinjstvu i adolescenciji.

U svetu već dvadesetak godina postoje Sibshop radionice (The Sibling Support Project) namenjene deci koja imaju braću i sestre sa smetnjama u razvoju, a kod nas je ove godine izdavačka kuća Evoluta objavila odličnu knjigu Živeti sa bratom ili sestrom sa smetnjama u razvoju, koju su napisali Donald Mejer i Pet Vadasi, a knjiga je objavljena uz finansijsku pomoć Ministarstva kulture i informisanja Republike Srbije.

Sjajna knjiga

Sjajna knjiga “Živeti sa bratom ili sestrom sa smetnjama u razvoju”

Deca najteže podnose negativne reakcije vršnjaka i nepoznatih ljudi, ponekad misle da ih roditelji zapostavljaju jer drugo dete zahteva daleko veću brigu i pažnju, kao stariji počinju da osećaju zabrinutost za budućnost svog brata ili sestre i zapitanost kako će živeti jednog dana kada roditelja više ne bude.

Tokom školovanja svakom detetu je bitno prihvatanje sredine i svako želi da bude prihvaćen od školskih drugara i vršnjaka. Prijatelji igraju veliku ulogu u godinama odrastanja. Braća i sestre dece sa smetnjama u razvoju često imaju strah da ih drugari neće prihvatiti jer postoje ljudi koji ne prihvataju osobe različite od onoga šta je njima poznato. Ta netrpeljivost je često uzrokovana neznanjem i nepoznavanjem različitosti. Prihvatanje različitosti i razvijanje tolerancije najbolje se postiže edukacijom. Deci se savetuje da svojim novim prijateljima objasne kakvu smetnju ima njihov brat ili setra, ali da navedu i sve pozitivne osobine koje su im zajedničke.

U svakome postoji nešto divno! (iz filma:

U svakome postoji nešto divno! (iz filma: “Touched by Grace”)

Ukoliko brat ne može da hoda, on može da gleda sa njima filmove ili igra kompjuterske igrice. Uvek postoje i zajedničke aktivnosti u kojima mogu da uživaju. Često deca koja imaju u razredu drugara sa smetnjama u razvoju dobro ga prihvate jer ga dobro upoznaju kao osobu i shvate da ih različitost ne ometa u druženju i zajedničkom radu. Deci je neprijatno kada ih u društvu zadirkuju. Osećaju stid i nelagodnost kada treba nekog novog drugara da pozovu u goste ili u susretu sa nepoznatim osobama na ulici. Ako dolazi do zadirkivanja od strane vršnjaka, savet stručnjaka je da dete nasamo porazgovara s prijateljem i objasni mu da njega to povređuje jer on voli svog brata ili sestru. Ako se i nakon toga ponovi zadirkivanje, onda bi trebalo da prestane da se druži sa takvom osobom koja nema razumevanja za njegovu bol i patnju.

U nekim trenucima osete ljubomoru. Požele da kažu roditeljima da i oni postoje. Znaju koliko pažnje i nege je potrebno bratu ili sestri, ali i oni imaju svoje male životne i školske probleme, ponekad požele roditeljsku pažnju samo za sebe. Savet je da uvek roditeljima kažu ukoliko se osete zapostavljenima. Nekada se javi krivica, iracionalna ili stvarna. Najbolji lek za iracionalnu je razgovor s roditeljima ili stručnjacima, jer oni nisu krivi zbog razvojne smetnje drugog deteta. Ponekad je krivica realna jer su suviše besno odreagovali kada nije trebalo. Nekada su preopterećeni obavezama oko nege brata ili sestre i zbog toga zapostavljaju vlastite obaveze i aktivnosti, zapostavljaju sportske aktivnosti, omiljeni hobi ili druženje. Ovde je važno dobro rasporediti odgovornost i brigu svih članova porodice. Deca moraju da imaju svoje živote i aktivnosti, ali lepše i srećnije će se osećati ako pomognu roditeljima. Ne treba niko da oseća krivicu ako nekada poželi da ima neko vreme samo za sebe. Isto važi i za roditelje. Oni požele ponekad da odu u restoran ili na koncert, prošetaju, posete prijatelje i znači im pomoć drugog deteta koje može da pomogne.

Braća i sestre dece sa smetnjama u razvoju nekada osete usamljenost. Programi kao što su Sibshop radionice su upravo odlična podrška jer, koliko god da imaju harmonične odnose sa svojim drugarima, ponekad osete da oni ne mogu da razumeju kroz šta sve prolaze. Zato je podrška onih koji imaju iste ili slične probleme od neprocenjive važnosti.

http://citymagazine.rs/clanak/genijalni-roditelji

Add Comment

Your email address will not be published. Required fields are marked *