Stefan Prvovenčani se teško razboleo i po rečima Domentijana, poslao po Savu koji je tada bio u drugom delu države.
Teško bolesnog kralja Sava je našao na samrti, pa ga je ispovedio i zamonašio kao monaha Simona. Prvovenčani srpski kralj je umro 24.septembra 1227. ili 1228.godine. Sahranom u Studenici rukovodio je arhiepiskop Sava, a posle nekog vremena telo je preneto u Žiču, čime je završena kanonizacija prvovenčanog kralja.
Uvrštenje u red svetaca bilo je deo šire zamišljenog plana Save Nemanjića. Sama Žiča je počela da se gradi posle 1207.godine, dok je Sava bio studenički arhimandrit. Ona je u ovoj fazi trebala da postane grobni hram svoga ktitora Stefana Nemanjića. Ta zamisao je napuštena još u toku izgradnje, pa je on sahranjen u Studenici, naspram očevog groba. Sava je u celini sproveo uspostavljanje kulta svoga brata, od zamonašenja, sahrane i do prenosa moštiju iz Studenice u Žiču. Prenos moštiju se odigrao u proleće 1229.godine, pred Savin put u Svetu zemlju. Kako Domentijan saopštava Stefan je bio telom sav nepovrediv. Javna objava i recepcija čuda su bitni činioci u nastanku svakog kulta pa i ovoga.
Prenos moštiju Prvovenčanog kralja u Žiču treba posmatrati u sklopu činjenice da je Sava ovom hramu namenio ulogu katedralne i krunidbene crkve, što je u osnivačkoj povelji i neposredno navedeno. Savina je bila zamisao da se svi budući srpski kraljevi krunišu nad moštima prvog kralja Stefana. Njegove mošti su pridružene najuglednijim crkvenim relikvijama vezanim za Hrista i Bogorodicu, koje je Sava iz Svete zemlje doneo u Žiču. Srbi su na ovaj način postali deo svete istorije, i to u svojstvu legitimnog izabranog naroda, koji pored nezavisne države i autokefalne crkve, ima i sopstveno učešće u svetosti. Taj cilj je Sava nastojao da ostvari paralelnim stvaranjem nacionalnih kultova: osnivača dinastije u Studenici i prvog krunisanog kralja u Žiči. Studenica je trebala da bude dinastička grobnica (tu su sahranjeni i Vukan i Radoslav), a Žiča katedralni hram i krunidbena crkva. Ovim činom je usvojena praksa uobičajena u srednjovekovnim evropskim monarhijama.
iz knjige Srbija 1217, nastanak kraljevine
Add Comment